Sigurno se pitate ovih dana kuda ide ovaj svijet?
Egzistencijalnih strahova sve više, nasilja verbalnog i neverbalnog na svakom koraku, razbuktavaju se nesređeni odnosi, Covid 19 lagano poput pritajenog predatora ponovo napad i prijeti.
Dok se muško ženski odnosi vrte oko srednjeg prsta, nabrijani i naoružani mladići sa i bez krvnih zrnaca se usred bijelog dana tuku u Vukovaru zaboravljajući da rane još nisu zacijelile, muževi ubijaju supruge, ljudi koji nam trebaju biti uzor masovno koriste priliku da sakupljaju bodove na tuđoj koži, a narod sve guta, probavlja i sve glasnije iskazuje prostim rječnikom svoje mišljenje na svojim i tuđim zidovima FB-a.
Za sada samo riječima, a do kada – ne znamo!
Nema što, lijepa budućnost puna blagostanja i obilja nam baš i ne izgleda moguća, jer već sad slušamo prijetnje o drugom valu s jeseni.
Prije nego snimite crnu varijantu scenarija koji bi mogao postati samo ispunjavajuće proročanstvo, lijepo vas molim da nastavite čitati i upoznate se sa scenarijem kojeg su prorekli mudri ljudi, koji već odavno svojim rezultatima i dostignućima upozoravaju i manjina ih pozorno prati i djeluje.
Film se zove: „Nova normalnost“!
Režiseri, scenografi i glumci smo mi sami i o nama ovisi žanr kao i sam kraj filma.
Znate ono svaki film ima svoj happy end ili tragičan svršetak?
Ako razumijemo da smo svojim ulogama i ponašanjem doprinijeli scenografiji ovog dosadašnjeg filma, dobro je prepoznati da se svijet u njemu konstantno mijenja, kao što se i naš planet mijenja i u toj mijeni možemo uočiti tri ciklusa:
- Klimatske promjene
- Ekonomske promijene
- Promijene odnosa među ljudima koji vode u sukob, mržnju i nasije
S klimatskim promjenama smo već suživjeli, ekonomske krize smo već preživjeli, a hoćemo li preživjeti val nasilja koji nam se nakon Covida 19 lagano uvlači u kožu? To će ovisiti isključivo o nama, ne o drugima, ne o vladajućim strukturama i velikim korporacijama već o svakom pojedincu, svakoj jedinki na ovom planetu, svakoj maloj i velikoj ulozi u ovom filmu zvanom „Nova normalnost“.
Zapitajte se sada dok nastavljate čitati: Zašto se promjene događaju, kako se osobno nosite s promjenama i kamo će vas odvesti u budućnosti?
Ako još uvijek ne znate odgovor, idemo malo dublje ući u srž promjena.
Trenutno oko 8 milijardi ljudi na ovom planetu s različitim ili sličnim načinima razmišljanja ga gura kao i globalnu zajednicu u zajedničkom smjeru.
Taj način razmišljanja i djelovanja nas je doveo tu gdje sada jesmo.
Živimo u strahu od globalne pandemije, resursi nisu svima jednako dostižni, jaz između bogatih i siromašnih je sve veći, migracije dovode do dodatnih nesuglasica, velike sile su na rubu novih ratova dok stari tinjaju i nikada nisu ni završili.
Ponovo se zapitajte: Tko sam ja i koju ulogu igram, kako se osjećam tu gdje jesam i u što vjerujem?
U dobro, u svjetlu budućnost, u prosperitet, u mogućnosti, u ljude oko mene, u zajedništvo, u suradnju ili pak u natjecanje, stjecanje materijalnog u priču da je svijet loš i da su ljudi zli, u pokvareni sustav pun nepravde i bez jednakih mogućnosti?
Ukoliko pripadamo ovim drugima i igramo ulogu žrtve i ako dalje nastavimo jednako razmišljati okrivljavajući svijet u kojem živimo, vjerujte mi nećemo daleko stići. Samo ćemo svojom ulogom i svojim načinom razmišljanja, nedjelovanja, kritiziranja potpirivati vatru, nasilja i sukoba.
Ne možemo očekivati da se stvari događaju mimo naših misli i uvjerenja! Nastavimo li tako kultura sukoba je neminovna!
Klimatske, ekonomske i političke promjene su nastale načinom na kojim smo globalno svi pojedinačno razmišljali o sebi i o drugima i o svijetu koji se mijenja.
Jesmo li svjesni da svoj osobni doživljaj dobrobiti temeljimo na tome što osjećamo prema svijetu i ljudima oko nas i dokle god se oni ponašaju onako kako mi očekujemo osjećamo se prilično dobro jer smo u pravu.
Zapitajmo se sada ponovo: Jesmo li i dalje dobro ili nismo? Služi li nam to da smo u pravu očekujući da će sve otići k vragu i možemo li na osobnoj razini poduzeti nešto kako bismo kao kap u moru utjecali na ocean i promjene na bolje?
Kad se svijet počne mijenjati ako ne znamo tko smo u tom svijetu, ako ne znamo tko smo u svome srcu, onda nas čeka neizvjesna i zastrašujuća budućnosti i život u strahu i sukobu sa sobom i drugima.
Ogrezli o priči nemoći, bespomoćnosti, odvojenosti od prirode idemo u taj neminovni ciklus sukoba i nasilja u slobodnom padu u svijet kaosa i neizvjesnosti.
Nadam se da ste već do sada razumjeli kako ste glavni glumac u svome filmu i da sigurno želite izmijeniti scenarij.
Ako se pitate kako, odgovorit ću vam.
Promjenom razmišljanja, djelovanjem u svom osobnom sustavu i poticanjem drugih na suradnju, zajedništvo, povezanost i viziju bolje budućnosti, promijenit ćemo sustav globalno.
Mržnja je gora od virusa i ne liječi se mržnjom, već razumijevanjem, empatijom i suosjećanjem za drugoga.
Kultura sukoba, rušenja i uništavanja nije smisao svega što je ljuski rod stvorio!
Moramo evoluirati na bolje, zato što smo ljudi.
Jedina stvorenja koja imaju inteligenciju, usađenu znatiželju i kreativnost koje treba kroz život razvijati.
Zato za kraj zapitajte se ponovo: Koja je vaša osobna priča i koliki je vaš utjecaj u svemu ovome?
Započinjete li dan s negativnostima ili s onim što danas želite učiniti, završavate li dan sa zahvalnošću za svim učinjenim ili sa strahom i brigama o budućnosti?
Vaša osobna priča itekako može utjecati na kolektivnu priču, ali je potrebno otvoriti srce i biti budan za prilike i mogućnosti.
Obitelj, društvo, zajednica, vjera, nada ovise o meni, o vama, o svima nama.
Moramo početi pričati novu priču, moramo naučiti ponovo hodati otvorenog srca, bez mržnje za druge i drugačije, za sve i svakoga!
Moramo pričati priču o nadi, mogućnostima, hrabrosti, osnaživanju i povezanosti, jer jedino tako možemo pobijediti sve viruse ovoga svijeta!
Mržnja temeljena na virtualnom zlostavljanju, na religiji, boji kože, seksualnoj orijentaciji, visokoj stopi ubojstava i samoubojstava nisu više opcija, oni nas vode u novu normalnost sukoba i nasilja.
Moramo se probuditi kao ljudi!
Zaustavimo se i djelujmo svako ispred svoga praga.
Budimo konačno sami promjena koju želimo vidjeti.
Ako mislite da ste nemoćni, varate se. Moćniji ste nego što mislite.
Mišlju i s otvorenim srcem možete promijeniti sve. Tada djelujete iz emocija ljubavi i empatije.
Trebamo se prisjetiti i pogledati u našu djecu koja će nakon nas nastaviti igrati ulogu u Novoj normalnosti.
Svjesno odlučiti da ćete odigrati ulogu onoga kojega će oni moći modelirati. Vaša uloga utječe na one koji u vas gledaju, na pozitivne promjene i tada će vaš film imati sretan kraj.
I prije nego se odlučite biti bolji, odlučite se manje brinuti, a više djelovati.
Hrabre sreća prati, a promjenom u sebi potaknut ćete promjene i u drugima.
Na bolje, nadamo se. 🙂